Nereida

sub - 31.03.2007

Miris dunje

 

 Pospana, u isčekivanju novog jutra, polako tonem u misteriju davanja i dijeljenja – ruke u ruci, srca u srcu, snova u snovima …tonem u opojnu postelju životne misterije, koja me obavija svojim slatkastim mirisom zrelih dunja. Dunja?!

Otkud zrele dunje u mojim snovima? Tko još na ovom svijetu sanja dunje?

Još kao dijete bila sam zatečena njihovim slatkastim opojnim mirisom i tvdim gorkim okusom.

Možda baš zbog toga, u mome rodnom mjestu samo neki su imali dunju, kao omiljeno drvo u svome vrtu…samo oni koji su vjerovali da se u sladunjavo gorkoj misteriji života krije opojni miris njegovoga smisla, opojni miris njegove putujuće ikone.

Dunje se nisu jele…one su se darivale!… šutale su skrivene među uštirkanim bijelim košuljama naših baka i milovale njihove mladelačke uspomene, koje su se u starijim i težim danima sve jače isprepletale njihovom stvarnošću. U svome mirisu skrivale su prve drhtaje tijela pod prstima voljenih ruku …prve snove o ljubavi bez bola i kraja…i prvo vjerovanje u životnu misteriju prolaznosti! …kojom sva ovozemaljska ljepota jednom nestaje …ostaju tek mirisi naših doživljaja, koji će se kao naša jedina stvarnost s nama uzdignuti na put u vječno kraljevstvo.

...taj miris opojnog  podneblja

 taj već dugo zaboravljeni sjaj 

 je li to sunce… je li to raj 

 je li to misterija i njen životni vapaj

 jesam li to ja!...  dunjo moja

 skrivena, dijeleća

 u tvojim toplim prsima

31. ožujak 2007 9:32:00 | (3) komentara


miris dunej sa mog bloga te podsjetio na djetinjstvo, an nase bake koje su skrivale dunje u baulima, drzale ih na komodama, cioja su njedra mirisala po dunjama...mirisd koji je bio tako opijajuci, da ga gotovo i sada mogu osjetiti u nosnicama...dobro ti jutro i lijep i ugodan vikend zelim...
mirisdunje, u 31. ožujak 2007 10:09:00
:)
selma, u 31. ožujak 2007 16:51:00
zelim ti lijepu i ugodnu nedjeljnu vecer....
mirisdunje, u 1. travanj 2007 19:31:00

pet - 30.03.2007

More

Novi dan! Pag!  More!... i  moj jutarnji pogled u njegovim očima, kao cijeli veliki svijet u naručju lebdeće neuhvatljivosti.

S noćnom haljinom skidam realnost i prepuštam se nježnom milovanju morskih vibracija koje se tajnovito njišu pred mojim očima. Mirno je more danas. Kao da šapuće  svojim unutarnjim svijetom o svim proživljenim i neproživljenim tajnama istinskoga svijeta, koji se neumorno provlači tu oko naših prstiju – jednom dajući, jednom oduzimajući – gradeći upravo ovaj sadašnji pogled, kojim gledamo na njega.

 More

Velebit               More

Kamen.              Golet

Pa široko            More

More                 Opet

 

Što sve priroda       More

 

…nebo stvoriti

i sliku mu

u more spustiti

Velebit zabijeliti

Pag ogoljeti

preko svega s

vjetrovima zaplesati

 

romantičnim očima

zasijati

toplim Jugom

sve zagrijati

Burom strasti ohladiti

 

i sve nas u igru pozvati

zlatnim Suncem obasjati

izgubljeni sjaj očima vratiti

 

Što sve pririda more

 

30. ožujak 2007 11:08:00 | (1) komentara


lijepo, drago mi je sto sam svratial u tvoj mali svijet....ugodan ti dan zelim....
mirisdunje, u 30. ožujak 2007 11:14:00

čet - 29.03.2007

Nereida

                                   

Već dugo odugovlačim s direktnim predstavljanjem - sve nešto prepisivam,  kopiram se iz bilo kojeg drugog trenutka!...nikako da se odlučim za direktni kontakt! Po ko zna koji put primjećujem kako je teško pisati o sebi. Nova pjesma kada sazori obavi to mnogo jednostavnije ...odvoji se od mene i izlije  kao vino iz čaše ili suza iz oka ...kako kada.

Jarac u horoskopu, stara pedeset,  amater na internetu i pisanju bloga.

Dvije knjige poezije, joga, astrologija, planinarenje, putovanje, fotografija...život, misterija, duhovnost ...i budući je još malo tri sata noći, dodala bih još spavanje.

Laku noć!

Nereida

 

 

 

 

 

 

Što se to događa u morskoj lavini

 

i njenoj tamnoj raspuklini

 

 

 

Da li je to Pozejdonov polomljen grad

 

i nad njim nasukan Had

 

 

 

ili samo Njena, topla meka

 

Eteru ruka ispružena

 

 

 

 

 

 

29. ožujak 2007 1:55:00 | (2) komentara


:)
selma, u 29. ožujak 2007 19:45:00
ruka ;)
woodland, u 22. lipanj 2007 12:18:00

...

 
29. ožujak 2007 1:32:00 | (0) komentara


pon - 19.03.2007

tebi

otkinuti cvjetovi  

danas odlaze

bjelinom lepršajućih pahuljica

mekih i bijelih

pogleda u daljinu

koja ima tebe

 

19. ožujak 2007 20:24:00 | (0) komentara


uto - 13.03.2007

Ona k o ikona

Kraljevi iz podzemnih dvora

njenih produbljenih snova

u redove se postrojiše

mačevima snage izmjeriše.

Ciči tama, nestaje grad

ispod zemlje urliče Had.

Sva u bijelom izlazi Ona

Ona k o ikona!

Nijemo stoji.

Niti riječi da prozbori.

Bijelim licem i tamnim očima

obrati im se mislima:

Oh zašto Bog

taj vaš jezivi Had stvori

u kojemu se s mačevima

u tami govori

bez iskrice ljubavi?

Osvjetljena u tmini

zapita sebe:

Što će ona ovdje u bjelini? 

 

13. ožujak 2007 21:49:00 | (0) komentara


pon - 12.03.2007

Odjeci vremena

Samo tri tjedna, od jedne, ovdje proživljene prošlosti i sve izgleda, kao jedan proživljeni život na Zemlji.

Zemlja i sve njeno, na prvi pogled vidljivo, još uvijek je tu – isto, nepromjenjeno.

Ali, na nekoj višoj razini, ćutim titraje skore prošlosti koji se, kao niti u tkaninu, utkivaju u dezen nekog drugog vremena. Odjecima radosnih uzvišenih vibracija vaših osmjeha i  pogleda miluje vjetar sada moje lice i igra se vlasima moje kose…šumi granama, sada već plodonosnih crnika i tu i tamo zaškripi slabo zatvorenim vratima.

More lagano titra usmjerenom strujom; da li kao i ja, osluškuje odjeke skore prošlosti ili je to već obavilo svih ovih dana dok mene nije bilo tu? Prošle tjedne ono je svoju sadašnjost imalo ovdje a moja je bila drugdje – ili se varam ?

Tko zna koje su prostore obišle njegove vode i obojile se njihovim titrajima -  skladom... neskladom…? I sada je kao i ja   – izmiješano, obojeno … novo! Kao i svi mi.!

Nismo ni svjesni koliko smo svakom novom misli, novim doživljajem, susretom … novi, drugačiji. A na trenutak sam naivno pomislila da je kod mora možda drugačije – a nije... niti u eteru nije više ista boja vibracija.

Pored svih ostalih tu je negdje i moja – upravo ova kojom sada pišem; dišem more, sunce, vjetar – dan; dišem kamen, pijesak… kuću, stol … i moju jutarnju kavu nakon dvadeset dana na istom mjestu. Tu su i crnike koje, kao Zemlja, osluškuju na stotine vibracija svojih mladih plodova koji se, kao i mi ljudi  rađaju slabiji i jači. Dok se jedni puni života čvrsti i jaki, s izvrsnom lokacijom »kuće«, okrenute nebu i suncu, hrane životom i upijaju sve njegove ljepote, drugi isto toliko mladi, rođeni slabašni i na mjestu stabla bez toliko sunca i života, već zatamnjeni, odumrli, umrli, leže u naručju majke Zemlje vraćajući joj njenu organsku tvar, a sebi ostavljajući novu nijansu vlastite vibracije.

I tako sve »pleše«, vibrira u svome savršenstvu međusobnih povezanosti i organske promjenljivosti;  ali ništa ne umire! – sve živi!... kao savršena energetska čestica, isto tako savršenog svemira.

    
12. ožujak 2007 14:45:00 | (0) komentara


svileni dodiri

Danas bih željela napisati nešto lijepo…
nešto… što kao jutarnja rosa odnosi
sve strahove tamne noći,
nešto… što se kao njena jutarnja kap
kristalično svjetluca pred prvim
jutarnjim zrakama Sunca
nešto… što se kao svijetleće dječije oko
uronjeno u biserni odsjaj svoje majke
njiše  na  valovima njenih plodnih prsa
i uzdiže ka vrhunskom stvoritelju ljubavi!

Nestajući u tom vrtuljku zaigranih ljepota
unosim u njih  ovaj sočni dan,
koji uvijen svilenim marama,
slijeće na naš prozor i  nježnim dodirom
miluje naše raspojasane snove;
umiruje proživljenu noćnu strast
koja je plamenom erotske zvijezde
gorjela isto toliko iskreno i duboko,
koliko i ovaj nježno-bijeli dodir novih ulica
isprepletenih nitima naših pogleda,
donešenih iz nekog sretnog sna.

 

12. ožujak 2007 14:30:00 | (0) komentara